just do it...later ツ

.

28.11.2008.

SnijeG

Ljudi su vrlo vrlo čudna vrsta. Neke ljude il preziru,il su im antipatični ili uvrnuti,al kad od njih imaju hajra,tj. kad dobiju nešto neočekivano,ne ne postanu im najbolji na svijetu,nego prosto sve one ružne osobine na vrlo neobičan način nestanu. Eto,tako mi se desilo da sam se pola sata sama sebi čudila kako mogu tako promijenit mišljenje. TRENUTNO mišljenje naglašavam...Krajnje čudno :)
Eto,došo moj vakat,počeo padat snijeg i eto radujem se šta ću. Al čini mi se da današnje zime nisu kao one prije. Prije su bile vesele i baaaš sam se radovala snijegu,sad ko jest da sam ga poželjela,al nekako uvijek kažem doći će kad dođe. Više nema onih neobuzdanih iščekivanja. Valjda zato jer vikendom nema one čari grudvanja vani. Barem u mojoj mahali za moju generaciju...A nisam baš tako stara :P

25.11.2008.

spavanje

Mrzim neradne dane. Mrzim ih jer uvijek spavam predugo za svoje principe. Ne da imam principe i za spavanje,al moja jadna kičma ima. Sat više spavanja i cijeli sam dan bolesna. I prihički i fizički. Fuj, bljak...Al srećom,barem kiša pada :) napokon po mom ćejfu :)

19.11.2008.

Laka

vraćam se sa treninga mrtva umorna. Sjedim na prednjem sjedištu ljudi koji su novi prolaznici u mom životu. Iza mene sjedi dijete,crknuto i napokon spremno za spavanje. Tišina. Dijete ko dijete,samo bi da priča.
dijete:znaš ko je nama rođak?
ja:ne znam...
dijete:Laka...jel ti znaš ko je Laka?
ja:oličenje bosanca...:)
dijete:šta čega?

ma ništa...zanemari,sve dok je tu Laka bosanski duh je živ. Barem napola,samo da i njega pare ne povuku...a ne nema on oraha u džepovima :)

18.11.2008.

Fuj, degen

Mrzim uzrečice. Posebno svoje.Imam utisak da ostavljaju čudan utisak na druge ljude. Jer moje su uzrečice usko vezane za ljude,čak štaviše pobliže opisuju neke,koji nemaju veze sa onima oko mene. Tako ja najčešće ljudima(raji,naravno) oko sebe usput onako besmisleno kažem klocu,kretenu,degenu što je najgore. Fuj,jezik mi je u ovim slučajevima brži od pameti. I onda me ljudi još krivo gledaju,ko šta mi je...Pa moram da pojašnjavam da sam vrlo posebam slučaj sa vrlo posebnim uzrečicama,koje bi i meni lično zasmetale da mi neko tako nešto kaže. Čuj meni neko da kaže degenu? Pa bih ga/je sravnila sa zemljom. Metarofički, naravno :)

12.11.2008.

viša sila

Dan je protekao kako već dani protječu,obrnula sam ga,blago ubila svojom primitivnom i plahovitom vrstom životnog umijeća;nekolko sati sam bila u školi,okretala stare knjige,dva sata uživala u prekrasnim bolovima u glavi i napokon skontala da se ti bolovi raznim bobama daju zavarati,ležala u toplini kreveta svog i nikako ga nisam željela napustiti. Ipak,to je viša sila,ustat se mora i kapak.
P.S.-Ovaj put se ne radi o mom izražajnom umijeću pisanja postova,već o fascinantnom početku knjige:SAMO ZA POREMEĆENE. Fascinantno,smisleno i opuštajuće. To je genijalnost čovječijeg univerzuma :) veri gud

10.11.2008.

pura

Volim puru. Englezi ne znaju uživati u puri. Kad im je spomeneš njih to asocira na ono ružno meljavo žuto,što se polije mlijekom. A nije,pura je zakon. Pura mi tako dušu razgali,i tijelo ugrije da to nije normalno. E nije baš da bih od nje živjela,al s vremena na vrijeme baš me obraduje. Još kad odozgo narendam dimljenog sira...mmmmm nema dalje :)

06.11.2008.

Kosarkasice

Ja i lopta. Posebno ona kosarkaska. Prosto smo stvorene da nemamo nikakve veze jedna s drugom,jer kad se spojimo nastaje kataklizmicka explozija. Dovoljno je samo da je pogledam i ona mi postaje neprijatelj. Pa zar imam tako kriv pogled? Zaista,nit je krivo gledam nit ista, a ona svejedno mene jedva ceka da pogodi u glavu,il da nikako nece da udje u kos, il mi ko zadnjem degenu ispadne iz ruku. I eto tako,a opet nisam jedina...Ima nas nevjerovatnih tri koje imamo oozbiljnih problema sa kosarkaskom loptom. Cini mi se da cu posjetiti psihijatra :)
P.S. - Posveceno mojim dragim kosarkasicama Hadidzi i Aishi :)

04.11.2008.

Eto tako

Nikad u zivotu ne bih rekla za sebe da sam peh. Cak i ako to pomislim moj hipi duh odmah se suprotstavlja,kao pehovi ne postoje...a i da postoje nema teoretske sanse da si to ti :)
I onda se ja slozim sa svojim duhom,ko kad ide meni u korist. Sve sto mi se desi predstavljam sebi kao nesto sto se moralo desiti,sto mi je bilo namjenjeno i neizbjezno.
Al u zadnje vrijeme gubim osjecaj za te pehove. Neke me stvari bas nece,prosto nece i to je tako. I onda ja bezuspjesno pokusavam da se natjeram da vjerujem da mi se samo cini,al opet ne ide. Ocito je vrijeme da ja zamijenim uloge s nekim,pa da budem peh,a nekom posudim svoj optimisticni lik. Nije da vise nisam optimista,naprotiv,nego eto vrijeme je da i ja malo dahnem dusom sto se svega dobrog tice. Dobre stvari su naporne,posebno ako se desavaju cesto. A tek su naporne ako ste tolki zaludjeni optimist pa u svemu losem nadjete nesta dobro. Toga nema! Il je dobro il ne. Tako stvari stoje. TACKA :)

02.11.2008.

LOLam se

Počeo je novembar.
Srećom nije hladno vani.
Nesrećom još uvijek je sunčano.
Srećom dan kraće traje.
Nesrećom nemam vremena da zujim.
Srećom parkovi su puni lišća.
Nesrećom lišće je vječito mokro.
Srećom došlo je vrijeme da se nabace šalovi.
Nesrećom popodne se skuham zbog istih.
Srećom uspijevam preživjeti sve nesreće novembra.
Nesrećom što ih više preživljavam više ih se pojavljuje :)

<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


volko znatiželjnih bijaše na blogu
65070

Powered 

by Blogger.ba