just do it...later ツ

.

11.05.2009.

pitanje

Gdje su nestala vremena kad su nas vodom poljevali u kradji jabuka??
p.s.-mozda sam tu,al ja se ukazujem...tipicni enelo :)

05.04.2009.

gud baj maj frend

Odoh s blogera.
Jednom, nekad mozda se i pojavim.
To ce se vjerovatno desit kad postanem pravi nLo...
Kad me niko ne ocekuje :)

P.S.-nadam se da ce vam zivot imati smisla bez ovog bloga xD
ii da nadam se da ce se ipak pojavljivati blogovi poput ovog,sarkasticni i vrlo licni. Licni u smislu zivotni, a ipak vezan za mene licno. I voljela sam ovaj blog. Al sve mi se vise cini da sam iscrpila teme...A ne volim da vrtim teme u krug. Ispocetka. Prosto ne volim. Inace nista ne volim raditi na taj nacin, ispocetka preljevanje iz supljeg u prazno. Mozda ne volim jer se u ovoj zemlji sve vrti oko nicega,preljevas iz supljeg u jos suplje(il shupljije xD)...To me deprimira,pa necu to djabe da radim...Dakle prestajem radi sebe. JA,neprevazidjeni sarkasticni narcisoidni zajebant.
vozdra :) bilo mi je i vise nego drago i najs :)

04.04.2009.

uz pogled ka dolje

Svijet bi bio hladan bez sanjara puput nas...
Maybe I, maybe you
Can make a change to the world
We're reaching out for a soul
That's kind of lost in the dark...

02.04.2009.

uh

Tuga nije tuga ako imas nekog pored sebe da je umanji. Bol nije bol ako nemas nesto sto te na to podsjeca. Tuga,zacudo,cak i nije strasna stvar... Teze je vidjeti nekog da tuguje... Teze je razumjeti i pokusati osjetiti tudju bol. Svak o svojoj tugi nek brine... Ipak je tesko. Vidjeti tugu u ocima drugih i ogledati se u tim ocima... Boli,sestro,boli...

31.03.2009.

udahni

Hocu da mijenjam naziv bloga...Svi redovno budu tmurni i nekako pesimisticni...Sta cu,u naletu...Nije namjerno,cini mi se... Zemljotres bii... Tako kazu... Tako osjetih... I koje se sve licemjerje ne osjeca tada? Kad ti zivot za vrijeme nekog bezazlenog zemljotresa zivot preleti pred ocima,osjecas strah. Nada ispari. Samo vjerujes u ono vece. Onu jacu silu koja ce da te postedi. Muke i tuge. Rekla bih i neznanja i nesvjesnosti o onom sto nam duhovnost pruza. Utjehu,ako nista. A nikad se ne radi o nicemu,duhovnost pruza sve. Samo je fazon u tome koliko si spreman da primis,da razumijes i shvatis. Koliko tezis ka tome. A sve ostalo...to je igra I onda ti zivot ne treba da leti pred ocima da bi bio svjestan svog postojanja. Jer,ti to znas...Ti znas da si stvaran i da postojis. I sve ostalo je sasvim nebitno :)

29.03.2009.

ja sam iz...

Koliko smo spremni preci preko proslosti, ne zaboraviti-ali prevazici? Koliko smo ograniceni predrasudama i zatupjelim stereotipovima? Koliko smo spremni u jednom trenutku pogledati u sadasnjost,ako vec nismo spremni u buducnost? Koliko dugo ce mlade generacije bosne,hrvatske i srbije pristupati jedne drugima sa odredjenom distancom,prezirom i nepovjerenjem? Zasto koplja na nama da se lome? Nama treba generacijski jaz. Sad il nikad :)
I zasto imena drzava pisem malim slovima? Zato jer nisu vrijedne postovanja,gledajuci iz ovog ugla. Sve dok budu ogranicene prosloscu, buducnost ce za njih(tacnije nas)biti samo virtualna i nedostizna rijec. Stanje...
Volim svoje prijatelje iz srbije i hrvatske. Jednostavno ih volim. Zato jer nas spaja jedna vrlo jednostavna nit...Covjecnost

28.03.2009.

aaaaaa

To je moja Bosnaaaa!
To je moja Hercegovinaaaaaa!
Sad se majstori belgijski snalaziteeee
Bosnoooo i Hercegovinooo
jedina domovinoooo (L)

28.03.2009.

hmm

Imam strasnu potrebu da vam zazelim dobro jutro.
Pa etoo dobro vam jutro :)
Nadam se da vam je dobro kao meni. Prosto savrseno. Sunce,vjetar pirka, skoro je april. Ne,zaista ne moze bolje :)

27.03.2009.

knjizevnost

Volim fine knjige. Moderne i anticke. Samo nek je duboka i dobra. Mrzim kriticare kojima se kritikovanje svodi na saznanje o zivotu autora,svi detalji iz njegovog licnog zivota...Fuj! I gdje je otisla ona fina knjizevnost? Jer ako se sve svodi na autora,ubijte me odmah! Zelim da uzivam u dobrim knjigama kojih je sve manje! Sve su knjige manje-vise iste i to me ubija u pojam... Lijep dan...Suncan,za mene samo pogled iz kreveta odaje o danasnjem danu. I pomalo cvrcanja po internetu...I opet moja stara klasicna surfanja...Trebaju mi neke fine nove stranice..Mrzim vise ovu zabit od net stranica :S uzas

24.03.2009.

vjerujem u ljude

Dok mnogi spavaju neki su budni
sami, sa svemirom na ti.

Volim tihe ljude. One koji me cine sretnom.
Oni koji me samo pogledom znaju nasmijat.
I one sto se vole pokusavat samnom takmicit u sarkazmu.
Jednostavno ih volim.

Tunel.
Mracni tunel bez kraja.
I svjetlo tinja.
Gasi se.
Sa njim odlazi i svaka nada.
Jos mi samo u grudima ostaje
usamljeni vrisak...

21.03.2009.

ubleha

Ublehashi jedni kvarite mi dane.
Ko da mene intereruje politika i sve te gluposti,imam ja i vaznijih sitnica u svom sharolikom zivotu. Al me znaju iznervirat kako samo bacaju ljudima pijesak u oci!
Toliko me nerviraju da sad sebe ne podnosim jer im ''poklanjam'' paznju spominjuci ih na svom blogu! Gadovi jedni!
I jos se pitam zasto sam na rijec POKLANJAM stavila navodne znake,kad doslovno poklanjam. Jer da mogu prodala bih im pravo na jedan post,al njima nista ne mozes prodat...

18.03.2009.

ha pchiha

Sta vi radite kad vam se kiše?
Ja samo kihnem. To mi je najbolja taktika :)
Ovo gore vam je bio jedan extremno optimistican smajli.
Moram ubacit malo optimizma u svakodnevni zivot,posebno sad kad imam gripu...Nije fazon sve me boli :(

P.S. - Jel se ovo meni cini il je velika vecina bolesna? Nekakva viroza rekla bih...
'Jutrooooooooo

14.03.2009.

bljak!

Eto mrzim svoj svakodnevni,česti ritual vezan za paljenje i koristenje racunara.
Sjedam za racunar pritiscem space on se laganini pali. Konektujem se i palim msn i operu.
Na msn klasicno kliknem glupavi enter,na operi ukucavam slijedece nebuloze:
www.sarajevo-x.com
www.dnevnik.hr
www.blogger.ba
www.facebook.com www.blogskins.com
www.shabbycreations.blogspot.com
www.yahoo.com

Eto fuj! Mrzim svoj uzasni ritual...Sto je najtuznije ovo se ponavlja nekoliko puta dnevno. I sasvim je nebitno da li sam na racunar bila jucer ili prije 2 sata. Rutual je isti,uvije isti... To me pocinje uzasno nervirati. Mislim da cu dobiti osip od toga. Zato se sada moram odluciti na drasticne mjere,na fazon istrazivanja same sebe. Ne palim operu do srijede!
Osim,naravno,ako se ne radi o nekom hitnom slucaju! Jos bi svaki zdrav i priseban covjek reko da sam se navukla na racunar. Pa moguce,al onda smo svi narkomani.
Fuj,sta moderni zivot cini od covjeka.

13.03.2009.

ovo boli

How hard could it be to give up on all your dreams?
To give up on your last hope
that this world might be
the right place to go?

Koliko je ljudima tesko odreci se necega da bi drugima bilo ljepse?
Koliko smo spremni zrtvovati neke sitne luksuze za sebe da usrecimo druge?
Da li bi nas ubilo da ljudima uputimo poneku lijepu rijec s vremena na vrijeme?Istina,ja sam prva u redu od svih nih sarkasticnih koje vole da ljude prosipaju. Al s veeelikom mjerom i osjecajem,cisto da taj sarkazam bude u granicama humora. Onaj fini sarkazam :)
I sve mi u zadnje vrijeme pocinje smetati ta ljudska bezgranicnost kad je u pitanju pomasanje prema drugima. A sto je najtuznije ljudi svakim danom postaju sve veci narcisi.Prosto mi dodje da svima podijelim o ogledalo,da im nikad nije dosadno.
Gdje du nestale one male radosti finih i tecnih,ponekad zacinjenih razgovora?Onih koji nikad ne prestaju i prolete u sekundi.Ljudi zaboravljaju da su kao individue beskorisni i sebi i drustvu. Izgubili smo onaj osjecaj zajednice i to me boli. Strasno me boli. Nema vise onog nekakvog ''raja'' odnosa sa onima koje ne znas. Svak koga ne znas ce te pogledati kao da si mu cijeli familiju pobio.

Nema onih fino izmijenjenih osmijeha i znacajnih pogleda. Nema vise suosjecanja i razumijevanja.
I sad,opet smo sami na svijetu. Ali,nadam se spremni da apocnemo fine medjuljudske odnose ispocetka.
Pocinje proljece,nek nam i razgovori procvijetaju :)

11.03.2009.

sta ti je povjerenje

Moja optimisticna posla vam mogu reci da ce sutra biti suncano.
Takodjer vam mogu reci da ce sutra biti divan dan za svakoga. Nema pehova sutra,samo nafaka.
Inace,kako nisam po zanimanju ni Vidovita Dzemila ni Tarot,ne garantujem. Pa vi sad vidite,sve je stvar povjerenja :)
Samo pitanje je da li ljudi imaju povjerenja u ova danasnje neidentifikovane letece objekte... Jer,ako me oci ne varaju,ljudi vise nemaju povjerenja ni u ove stabilne prizemne objekte. A u najgorem slucaju,koji je i najcesci,nemaju ni povjerenja ni u sebe.
E onda vam jedino mogu preporucit takvaluk,tu uvijek mozete naci spas :)
U povjerenju,zelim vam lahku noc. Al' u povjerenju :)

10.03.2009.

graja

Razgalise mi dan djeca iz mahale.

Djeca za koju sam mislila da vise ne postoje.

Mislim na onu djecu kakva smo mi bili.

Djeca koja nisu bila ovisna o tv-u.

Djeca koja su se igrala po mahalama i parkovima.

Djeca koja su bila komunikativna i neustrasna.

Djeca koja su se jednostavno znala igrati.

Proslo je mnogo vremena otkad sam zadnji put vidjela djecu u mahali da igraju ganje,zmire,zaledjive,skolice...Tuzno,ali istinito.

I eto,izmamise mi osmijeh na lice. U momentu me prodorni glasovi djece na ulici podsjetise na nase,glasove moje raje.

Po svemu sudeci,proso je vakat kad sam bila peh...I trajo je dugo,od januara...Dugo brate,predugo...Izgleda da je sad vakat za nafaku...

Zivi bili,pa vidjeli :)

P.S. - uzivajte u ovom cudnom vremenu. Mozete sa sigurnoscu racunat da vam je svaki drugi dan suncan. A svaki prvi poslije drugog snijeg  :)  nadam se da znate na sta mislim,ako ne vas problem :-)

09.03.2009.

prodajem drzavu!

Cijena: 0,01 KM Prodajem državu marke "Bosna i Hercegovina" Dayton, godina proizvodnje 1995., na izvanrednoj lokaciji i malim izlazom na more, iz dva dijela, sa svim "custom made" institucijama i infrastrukturom, slugama i poslugom, pogodna za uzgoj stoke, malo "udarana", nema sirene (himne), sa stranim tablama, ko-zna-koji vlasnik, neuredni papiri, malo "prešla", treba malo popraviti ceste, mostove, fabrike, smanjiti zagađenje u Zenici, podmazati u Sarajevu, obrisati prašinu u Banjoj Luci, prepraviti u Mostaru, malo nahraniti narod i otvoriti im oči. Ostalo-sve u redu. Ima što malo koja država ima : predivne planine, šume, vodu, rijeke i td.

Država je pogodna za sve vrste upravljanja (diktature, totalitarni režimi, autokratija, birokratija i td.), malverzacije, pljačku, otimačinu, ubijanja iz zabave, igre tipa zavadi-pa-vladaj i nahrani-pa-vladaj, prodaju stranim režimima i još mnogo toga.
Cijena - prava sitnica! Može i na rate.

Pozovite odmah i dobijte u ovoj jedinstvenoj ponudi gratis-poklon : tri "političara" za upravljanje vašom državom.
Prodajem je radi odlaska u inostranstvo. (kao da je tamo bolje, op.a.)

Pozovite, jer VI TO MOŽETE!
Molim zainteresovane kupce da se jave na sljedeće telefone:
+387 51 339 102, +387 33 212 986, +387 36 314 686
ili na email:
kabinet@vladars.net, info@fbihvlada.gov.ba, hdzbih@hdzbih.org

P.S. Ako zvoni, a niko se ne javlja, probajte ponovo za 20 godina, slabo čujem! A ako je zauzeto, imajte strpljenja, to me zovu ovi iz EU. To ipak kraće traje.

S poštovanjem cijenjenim kupcima
Milorad Tihić-Čović
P.S.-uzivajte,ovo se rijetko vidja :)
http://www.xafs.ba/oglas/273453

06.03.2009.

svasta

Kinder jaje.
Eto to mi treba.
Zudim za dozom bivanja djetetom.
Zasto mi govore da je vrijeme da prestanem biti deriste?
Hej,pa nikad nije kasno bit deriste.
Posebno kad se tako stvarno osjecas :)

Postenje.
Iskrenost.
Sta je ovo? Obicne rijeci bez znacenja?
Rijeci koje neophodno bole?
Ne bih se slozila. Ne,nikako se ne bih slozila!
Ne kazem da mi neko treba bubnut istinu u glavu pa da je se sjecam za cijeli zivot.
Ali postoji nacin. Uvijek postoji nacin...

Kad cemo o postenju,jedino sto ja mogu reci vezano za to jeste PREPISUJTE POSTENO! ;)

P.S.- dugo nisam objavila sliku uz post. Simbolino il ne,sad mislim da je krajnje vrijeme :)

01.03.2009.

treba vremena

Uvijek je lijepo vrijeme za 1.mart. Rekla bih da u tome ima neke simbolike. Nesto poput sto smo vise godina jedinstveni to nam ljepse vrijeme dolazi. Trudim se da vjerujem u ovu misao,da ne bude samo tkanje sarmantnih recenica u cast domovine. I za 1.mart uvijek perem prozore. Zanimljivo,ko bi rekao da i to dodje na red. I pranje ima simboliku. Opet nesto poput cistim vidike pred sobom. Simbolican je cijeli ovaj dan. A onda ce da potece bistra voda. I produzeni vikend. I ko kaze da samo crnogorci spajaju ugodno s korisnim? Izgleda da bosanci i hercegovci imaju bolji osjecaj za ugadjanje sebi :)

26.02.2009.

citajte kad ste besposleni

Inspiracija je cudna stvar. Uvijek nestane kad na pretrazivac ukucam blogger.ba :)

znali su da svake noci
jedan dio mene umire
Srecom radi se o dijelu mene koji vec dugo zelim da nestane. Ispari ako je moguce. Ubistvo je strasna i cudna stvar,ali u ovom slucaju nije cak ni losa. Naprotiv. Ali ne radi se tu o ubistvu na mrtvo. Ne bih zeljela da to tako bude. Jer ako taj dio mene tek tako ispari,nece od njega ostati ni uspomene ni sjecanja. A zelim biti svjesna da sam nesto promijenila. Da sam sebe promijenila. Ako cemo iskreno, po tom pitanju zelim biti puna sebe. Za promjenu. Uvijek sam ja sarkasticni lik,cesto na svoj racun i to mi je sasvim ok. Da nije ok mijenjala bih to pod hitno. ;)

nosim sam nadu i strah
u starom koferu

Zelim imati svoj kofer za uspomene i sjecanja. I jos jedan za strah i nadu. Strah i nada se zaista ne mogu strpati u odvojene kofere. To jednostavno ne moze tako. I zelim ih strpati u smedje ispucale kozne kofere. Eto tako izgleda moje vidjenje sintagme STARI KOFER.
Ljudi da bi imali cast lagano uvrijedit druge,onako u sali i sarkasticno,moraju biti uvijek spremni sami sebe isfurati. To je jednostavno tako i nikako drugacije. Jer kad bismo se salili samo na racun drugih ubrzo bi spoznali sa se krug ljudi oko nas suzava. OPASNO SUZAVA

ugodan ostatak veceri :)

23.02.2009.

jednom na kraju necega

Sinoc nista ne sanjah. Osim simbolicne praznine. Crnine,rekla bih. no svejedno,to mi nikako nece pokvariti dan :) ne obazirem se mnogo na snove. mnogi pricaju da su snovi samo predznak onog sto ce se desit. dakle,da smo svi u nekim granicama vidoviti po pitanju svoje sudbine. cisto sumnjam al hajd. jer ako mi se budu ostvarili....huh pa onda se holivudski akcioni filmovi strave i uzasa nece moci porediti samnom. cudno je to koliko u zadnje vrijeme sanjam hodnike. hladne,mracne i beskrajne. samo se u negdje u beskonacnosti nazire svjetlo. zeleno svjetlo. tu sigurno ima simbolike,ja ne bih o snovima ni razmisljala da me nema na blogeru. ovako kao sama sa sobom da pricam. elem,sta ti hodnici mogu znaciti. mozda jedan od zivotnih puteva. jos mi se nije desilo da izadjem iz hodnika. na svjetlo,zeleno svjetlo. vec pretpostavljam sta ce se desit. cim(ako)izadjem iz hodnika vjerovatno me ceka ulaz u neki novi,bezizrazajan i besmislen.
jednom rece neko: ako zivimo zauvijek,za sta zivimo?!
i svidja mi se to. AJ LAJK IT :)

22.02.2009.

nestao,ispario

I jos jedna nedjelja.
I jos jedan suncani zavrsetak cudesne sedmice
i jos jedan pocetak nove sedmice :(
zanimljivo je da jos nijedan post nisam sebi licno posvetila.
Nit o sebi nesto licno napisala. ni privatno xD
i svidja mi se to. sve posvecujem sebi kao pripadniku
homo sapiensa. dakle posvecujem svima,samo se vi pronadjite u
mojim svrljotinama.

osjecam hladnocu po stopalima i umotavam ih u jorgan.
odjednom me jeza prolazi kroz kicmu u shvacam da vise nisam
u stvarnosti. dakle,jos jedna nocna pustolovina je na repertoaru.
osjecam uzasnu bol i tezinu na ocnim kapcima. ipak ih otvaram
spoznajem da lezim na hladnom mermeru beskrajnog hodnika. OPET HODNICI...
osjecam uzasnu bol u koljenu.spustam pogled i vidim krv. mnogo
krvi. vec mi se povraca. krv ima tako specifican miris. smrad rekla bih. ne preostaje mi nista osim suzdrzavanja od povracanja.
neko mi prilazi.predosjecam to. za nekoliko minuta koraci pocinju
odjekivati. strah mi se uvlaci u kosti. ne mogu se pomjeriti.
pronaci ce me. nek mi je Bog na pomoci.
pocinjem nezaustavljivo plakati. jecati.
koraci odjekuju sve jace. sve su mi blize.
prilazi mi i podize me. nejako udaram osobu x rukama. kao dijete
u filmovima. nejako i iscrpljeno.
to me jos vise deprimira,ne mogu se spasiti.
pocinje da urla na mene,a ja se ponasam kao kretenka iz filmova.
samo jecam ko malo deriste. i mrzim to,ali kao da ja vise ne
kontrolisem svoje reakcije i osjecaje. ne mogu vise on se dere govoreci da prestanem,da ce me neko cuti.
sve se glasnije derem. strah me svog glasa. pocinje eho u glavi.
DOSTA! hvata me za ramena i iz sve snage udara o zid. gasim se,kao na
dugme. napokon tisina.
otvaram oci. neko me grli. ne vidim lice.samo osjecam
nevjerovatno ugodnu toplinu i sigrnost.
okrecem glavu i ljubim x u obraz.
NESTAO JE

20.02.2009.

jel viska il fali?

Je li moguce? objavljujem drugi post danas. Vjerovatno je razlog sto volim domovinu,a trenutno imam i svoje potrebe ;)
Izlazim iz balon dvorane kroz leptir vrata.
Vec na prvom koraku osjecam hladni zrak ''obogacen'' gadnim
snijegom sto shiba.
Vjetar me doslovce nosi i kapa mi pada sa glave.
saginjem se i kosa mi se sva rasprshti na vjetru.
podizem kapu i tresem snijeg sa nje.
na tlu vidim sjenu. cudno sjenu.
grlo mi se steze i strah obuzima u potpunosti.
podizem pogled i vec gubim dah.
neke mocne ruke me dizu i bacaju beskrajno daleko.
opet u snijeg. fuj
jedino sto pamtim je tupi udarac glave i jako svjetlo.
blic i gotovo je sve
nakon vjecnosti cula se privikavaju i opet se vracam u stvarnost.
vjetar shiba nehumano,neko doziva neko ime.
moje ime.
polahko otvaram oci i vidim njega.
i smijeh bi mi se razvukao od uha do uha,ali ne i sad.
nesto nije uredu. il nesto fali,il je viska.
nesto s njegovim ocima. nema sjaja,samo pateticno grimizna crvena boja.
i opet gubim svijest.

20.02.2009.

pjevajmo

Ti si svjetlost duše
Vječne vatre plam
Majko naša zemljo Bosno
Tebi pripadam

Divno plavo nebo
Hercegovine
U srcu su tvoje rijeke
Tvoje planine

Ponosna i slavna
Krajina predaka
Živjećeš u srcu našem
Dov'jeka

Pokoljenja tvoja
Kazuju jedno:
Mi idemo u budućnost
Zajedno!

:)

17.02.2009.

tisina vristi

Vrijeme je za novi post.
Mozda za novo preljevanje iz supljeg u prazno.
Cut ce se.
Ili procitati.

Vrijeme je da nekud krenem.
Bilo kud.
Stagniram i gledam kako vrijeme prolazi.
Podrugljivo se smije i prolazi.
Ja kao pod anestezijom. Ne osjecam,ne razmisljam.
Samo bol sijeva u ocima.
Ne prolazi.
Pece sve dok ne priznam da je to moja sopstvena zamka.
Zamka u koju sam upala.
Sad bespomocna cekam neku toplu ruku da se spusti na moje rame.
Da me spasi.
Poznata lica prolaze pored mene,bulje i ne prestaju.
Pitam se zasto?
Spustam pogled i imam sta vidjeti.
Bezdan

14.02.2009.

sivilo

Subota.
Ova rijec,il dan u sedmici,me strasno asocira na sivilo.
u svakom slucaju,ovo je prva u zadnjih godinu dana da sam se
ko covjek naspavala. Za nepovjerovat!
al nije stos u spavanju,vec u ritualu poslije spavanja
koji nisam obavila nevjerovatno dugo. A trebala mi je ta doza djetinjatosti.
gledala sam crtane. Na domacim televizijama. Bez trenutno
pretjerano popularnog karton netvorka. Zaista ne znam sta djeca
vide u crtanim na tom programu. Svi su nekako
besmisleni,likovi se samo deru,a ionako djeca ne kontaju engleski.
sta fali zvonku? Al hajd :)
odlujucem da odsad pisem postove na temu svojih apstraktno
izludjucih i besmislenih snova. Ima od toga i koristi,b
arem necu zaboravit za 5 minuta sta sam sanjala.
zaboravljanje snova me strasno izludjuje iz prostog razloga sto
nakon nekog finog sna cijeli sam dan fino raspolozena,
a ne znam sta sam sanjala. hocu da znam na cemu sam :)

p.s.-sretno valentinovo svima kojima ovaj dan znaci nesto :)

13.02.2009.

utvare me progone

Da disem.
imam potrebu da disem.
treba mi zraka,ovdje je zagusljivo.
idem mramornim zastrasujuce odzvanjajucim hodnicima.
koraci odjekuju. preglasno disem.
voda pocinje da kapa sa stropa. i to odzvanja.
neka prestane! samo neka prestane!
osjecam se frustrirano i usamljeno.
samoca sada boli.
prestrasena sam. cujem korake. tudje korake.
strah potpuno paralizira moje tijelo.
tek sad sam bespomocna.
trebam zraka,samo mi dajte zraka...
budim se. Treba mi zraka. 6:40.
Huh dobro je. kuci sam. njeno hrkanje me izludjuje. pocinjem e smijati. sama i s olaksanjem pocinjem se smijati.
smijem se ko nikad u zivotu. sretna sam. budi se i govori mi: jesil ti normalna?znas li ti koje je doba?!
oo znam,savrseno doba da uzivam u zori.
Sunce,svjetlost. to mi treba :)
p.s.-222 post ;)

11.02.2009.

nista od mirisa proljeca

i sve moje nade o pocetku proljeca rasprsuju se i nestaju u magli. Il snijegu,ako cemo iskreno :(
Opet snijeg. I opet pogled kroz prozor pada na sumornu rasvjetu i vidim snijeg kako pada. To me dodatno deprimira, pored toga sto mi je sedmica blago receno haos. A mozda i nije haos,mozda su to vise nekako predrasude. I vise mi se svidja reci da su predrasude jer se tada osjeca dodatna prisutnost optimizma,koji mi zaista treba.
Zasto mora padati? Ko jos voli snijeg? Evo prva cu reci da ga volim,al gledati kroz prozor. Svaki fizicki dodir izmedju mene i snijega je kao voda u kiselinu. Explozija,sta drugo da kazem.
Sto je najtuznije tu se radi o exploziji mene,a ne snijega. A opet,kako god da okrenem moja histericnost po ovom pitanju je sasvim bespotrebna u odmosu na druge ljude. Meni smeta snijeg,a mnogi gube zivote neprestano. I eto,jel bitnija moja histerija il tudji zivot?
Hvala blogeru sto postoji,da nisam zapocela ovaj post,ne bih ni dosla do ovog. Ipak snijeg nije tolika komplikacija. Bar ne za male sarkasticne tersove poput mene :)
Lagahnu noc nam zelim ;)

08.02.2009.

novi proljetni post za sve sto imaju zivce da citaju

Proljece na moje rame slijece.
I opet se osjeca ugodni i obecavajuci miris proljeca. Napokon! Ne kazem da je zima bila klasicna zima,ali jedan gram snijega je dovoljan da mi pokvari dan.Eto,dakle,sad opet slijede optimisticni postovi,barem sto se vremena tice :)
Jos jedna lijepa stvar za danas. Nedjelja je. Volim nedjelje. Uvijek su tako fine i blage,cisto da mi daju bar malo nade da ce iduci petak popodne doci vrlo brzo. I nadam se da hoce :) Nije da sam tip osobe koja voli vikendima da spava,jer ako postoji nesto sto ne radim vikendima to je spavanje. Nemam obicaju dugo da spavam i to mi se svidja. Dugo spavanje me podsjeca da sam bolesna,a ni to ne volim.
Dakle,opet tezim svom statusu quo...Samo ne namjeravam sjest pd drvo i nadat se umirujucem sutra,vec namjeravam poradit na tome. Ko ce kome ako necu sama sebi :)
I da,u zadnje vrijeme strasno volim crtati smajlije,sto na kompu sto na papiru. Na papiru se cini nekako iskrenijim. Na racunaru je vise nekako formalan :(. Kao i obicno,ne volim da pravim planove promjena svojih ubitacnih detalja-mana na pocetku godine. To obicno radim na pocetku novog godisnjeg doba. Proljece je najbolje vrijeme za to. Bez objasnjenja zasto :)
OPET zelim prestat koristit uzrecice tipa kreten,kloc,degen.
zelim se nastaviti smijati kao do sad. Osjecam se sretnije.
zelim ostati bolno iskrena kao dosad. U svakom trenutku.
zelim biti jos sharenija. Toga nikad dosta :)
zelim biti jos otvorenija prema drugima,ako je moguce xD
zelim biti manje samokriticna,za takve stvari postoje drugi
zelim uzivati u knjigama kao prije.
zelim prestati biti domaca na internetu.
zelim da ko covjek budem manja u svojim,a veca u ocima drugih.Podsvjesno mi se cini da uspijevam :)
Al sam skromna. Ja sam,cini mi se,olicenje komparacije glagola skromna-skromnija-najskromnija :P
Sretan ociti pocetak proljeca. Nazalost, ne i formalni :-)

06.02.2009.

ipak

Hodam prepunim sarajevskim ulicama i gledam likove ljudi. Inace sam tip osobe koja lahko pamti likove,imena nikako. I tako u zadnje vrijeme primijecujem vise ljudi koji nose naocale. Vjerovatno zato jer sam sad i ja u tom koshu :(
Film sumrak. Nou koment. Jednostavno fenomenalan. wow :) fascinirana sam fenomenalnom originalnoscu i radnjom uopce...i da sad i ja padam na koljena pred modernom knjizevnoscu. Dakle, dan brown i susan meyer nemaju knkurenciju. Dakle,odbijte :)
A eto,naocale ipak posluzise da odmornije uzivam u fantasticnim scenama :)

02.02.2009.

frend=droga

Jutros nisam ters. Jutros! Meni je dan nedavno poceo,da se razumijemo :)
Ne mogu da shvatim svoju danasnju narav i ne znam zasto nisam sposobna da histerisem. Cisto sumnjam da mi je dan toliko savrsen da nema neke sitnice zbog koje bih sad tersala,al hajd. Moguce zato jer sam preeumorna od osmosatnog putovanja od kojeg sam dobila upalu cijelog tijela, a mozda jer sam pozeljela svoje frendove tolko da ne mogu ni o cemu drugom da razmisljam. Bice da je ovo drugo, hitno mi treba dnevna doza humora koju od njih svakodnevno dobivam. Navukla sam se,sta cu :)

26.01.2009.

zar vec?!

Huh,tu sam. Jedva,zadihana...
Zaista postaje prava borba doci do konekcije na blogger.ba :)
Gotov raspust.Ova recenica boli. Bolno iskrena,sta da kazem :(

24.01.2009.

smajl

Dadoh pola cokolade djetetu sto prosi.
Ona druga polovica mi se jos vise osladi :)

21.01.2009.

eto

Volim jednostavne i komunikativne ljude. One koji ne vide smisao u komplikovanju situacija i koji te znaju dovoljno da se oslone na tebe i uvijek mogu predvidjeti tvoju reakciju na bilo sta. E takve ljude volim!
Nije bas da ih ima na bacanje,al opet vjerujem da svako na svijetu ima barem jednu ovakvu osobu.
Opet,ne volim ljude koji komplikuju,jedno govore drugo rade, sve u cilju poboljsanja svog polozaja u drustvu. Ne drustvu generalno,slucajevi mojih godina ne teze da budu prihvaceni u cijelom drustvu,vec onako u raji...Eto takve ljude ne volim!
Zar je tako tesko zrtvovat 0,0001% sebe za dobrobit drugih? Probala sam cesto,sve su to sitnice...I lijep je osjecaj.
Ne mrzim ove egoisticne ljude...Ja nikog ne mrzim...:)

20.01.2009.

hvala

Nikad nisam mogla reci da mrzim ljude,jer prosto osjecaj mrznje jos nisam osjetila. Radije ga unaprijed kad osjetim da cu da zamrzim nekog,zamijenim osjecanjem zaljenja te osobe. Ljude je najlakse zaliti. U svakom slucaju,najcesce me iritiraju i uzasno nerviraju. Ukratko,skacu po zivcima.
Tako,sad 90% blogerasa,koji vode blogove koje rado posjecujem,najcesce u zadnje vrijeme postovi glase:
...
:)
dole post
*...
To me najjednostavnije receno izludjuje. Dodje mi da razvalim ekran,al sve mi zao..Na kraju cu jos ja morat da placam novi.
I ostaje mi da shvatim,da pisanjem ovog posta nista nisam rijesila. Nit ce ko prestat pisat te degenske postove, nit cu ja prestat bit izludjena.
Bas vam hvala...

19.01.2009.

iskrenost

Kazu da sam bolno iskrena. Ne vjerujem.
Kazu da sve mogu reci bez okolisanja. Ne vjerujem.
Kazu svasta za mene. Ova bolna iskrenost mi nekako ostaje u sjecanju. Jer,svidja mi se kako zvuci.
Nekako, iskreno :)
'Jutroooo

16.01.2009.

vidlo

Ljudske,u zadnje vrijeme, ceste uzrecice me stvarno znaju iznervirati. Izmedju ostalog cijelog mi se,ne tako dugog,zivota skuplja histerija po pitanju jedne od tih uzrecica.
Kaze: ''Skloni mi se s vidla.''
Pa stvarno ste zaista. Nije da sam manijak nad rjecnikom bosanskog jezika,al rijec vidlo,kao ni ovu cijelu uzrecicu,nikad necu naci. Vjerovatno sto nije logicna. I sama rijec vidlo mi ide na zivce. Fuj!
P.S. - Samo sam histericna,ne tuzna xD

13.01.2009.

brojevi

11:11
Eto toliko sati pogledah na sat. Ne znam jel to neko praznovjerje,al ja se uvijek pravo obradujem kad pogledam na sat bas kad se ovako udvostruce brojevi. A posebno volim kada pogodim koliko je sati. Zvuci degenski,to ne sumnjam,al mi eto drago... Sta cu,svi mi imamo nekakve svoje cudnovate dnevne procese.
Posebno mi u zadnje vrijeme ide na zivce to sto ponekad i ne skontam,a brojim korake. Ili stepenice,to pogotovo. Sve u svemu,jos uvijek ne volim matematiku.
Smatram da bi bilo previse grubo reci da je mrzim. Ne,ne mrzim je ja nista ne mrzim,samo postoje stvari koje ne volim...Mnogo stvari xD
ugodna noc :)

12.01.2009.

cipela et d hed

Taj trenutno popularni chin cipelarenja raznoraznih specijalnih svjetskih slucajeva ljudi navede me da promijenim naziv bloga. Ko god zapoce taj fazon,svaka mu cast. Ljude u zadnje vrijeme zaista treba spustit malo nize. Barem malo ;-)
Gledam tv jucer,snimci kako ljudi komentarisu brzinu reagovanja nasih ljudi,izmedju ostalog politicara,po pitanju plina. Gledam,ne znam bil se smijala il plakala. Zaista ne kontam jel to genetski modificirano svim bosancima i heregovcima,da im nikad nije dusa na mjestu. Uvijek im malo. U glavnom,svi nezadovoljni,kao trebalo je prije da reaguju...Gospodo,po evropi mnogo ljudi umire i sad jer nemaju plina,mi gospoda trebali se strpit dan,2(mozda 3,nebitno xD)...A ne,pa ovo je Bosna,mi smo navikli da uvijek sve imamo...Pa stvarno smo zaista xD

11.01.2009.

tajni osmijeh

*
Dosao plin.
Sta dolazak plina znaci onom ko ga nije ni imao? Tj, onom ko nije imao gdje da ga ima?Samo me oci zapeku kad prolazim klizavim ulicama starog grada i vidim toliko ljudi da prosi. Nije sramota prositi,vec zar je dotle doslo da su ulice prepune ljudi koji nemaju druge opcije?
Ne mogu grijesiti dusu,u zadnje vrijeme potajno mi se osmijeh razvuce na licu kad vidim toliko ljudi da ravuku ruku u dzep i daju pare.
Ali,zaista mi tesko pada vidjeti toliko ljudi,vecinom zena kako idu hladnim saobracajnicama i dok je crveno kucaju na prozore,noseci bebe na ovoj paklenoj hladnoci bez kapa,salova niti ikakve ''zimske'' opreme.
Tuga. I ne znam sta me je navelo da pisem ovako tuzan post,kad mi je cijeli dan ravnodusno lijep. Realnost me navela,bit ce da je to :(

10.01.2009.

Rima

Kad covjek postane popularan,pjevac npr,olabave mu pjesme,samo nek se rimuje. Naravski,cast izuzecima :)
Obradovala sam se pravo kad sam cula da je cetinski objavio novi album. Jurim na net,gdje drugo,nalazim, skidam pravim atmosferu u sobi i obavjestavam da me ne nerviraju ukucani taj sat vremena dok odslusam. Palim muziku i unaprijed uzivam. Poce pjevat,glas me hipnotizirao,uzivam u svakoj izgovorenoj rijeci. Nakon 1 minute sokirana otvaram oci i vracam na dio koji sam odslusala nekoliko sekundi ranije.
Auto i stan, gradjanski san,
a ja sam te volio...
Eto,potrosih dobrih 10 minuta kontajuci kakve ovo ima veze jedno s drugim,ubijedjena da toni ne bi redao rime i sta ja znam kakve fazone tek tako,samo nek se rimuje...Poslije odustajem,odlucujem da necu vise slusat ovu provalu od pjesme i nastavih uzivati u ostalim pjesmama :)
Malo razocarana,al mlad je naucit ce xD

07.01.2009.

PSIHA

Plin i ljudska psiha su obrnuto proporcionalni.
Dok je bilo plina,svi hladni i nimalo obecavajuci. Sad nema plina,a ljudi su tako topli,proradio bosanski humor i prosto se osjecam ko svoj na svome. Nakon ovog zakljucka ne preostaje mi nista nego da se zahvalim rusima sto nema plina. A opet, nemojte se ubezobrazit,do ponedjeljka najduze nek nema. Inace zaboljet ce me glava od prevelike velikodusnosti i ljubavi u ljudima.
I daaa,ljubav je postala alternativa cini se. Pa eto,blago onom koga grije.
Za razliku od mene,no sta se moze :)

06.01.2009.

GAS

Plin nije problem,plina nema.
Eto tako ljudi vole da skacu po zivcima drugih da to nije humano. A opet,ako nista,humora nikad ne manjka.Ljudi od zivotnih situacija najljepse i najvece provale prave. Sarkazam je zakon!
Procitah vic. Smijah se 10 minuta. Ma sta smijah se,oplakah. I po milioniti pu u zivotu uvjerih se da plakanje osvjezava. Ono plakanje od smijeha,od onog tuznog mi se zivot smuci.
Eto blogerske dame i gospodo,vakat je da nas ljubav grije. Jer ako se u plin pouzdamo bice svega :)

05.01.2009.

L.o.L

Truhla jabuka samo moze da pokvari ostale oko sebe,dok ove zdrave nikako ne mogu popraviti ovu truhlu.
Jos jedna stvar,ovo nema nikakve veze s jabukama :)

04.01.2009.

hepines

Kad je tako malo,malo vremena ja ga necu trositi kako ne treba...
Vrijeme je relativno. Ljepota je relativna. Sreca je apsolutna :)
U zadnje vrijeme bivam ubijedjena da covjek moze bit sretan kad god mu se cefne, te da mu se daje mogucnost da u svemu losem vidi nesto dobro. Naravno,ovo je u slucaju da je covjek tipa onog kojeg inspirise sarkazam i ubijedjen je da je tuga relativna. Biti sretan ne izgleda tesko,zar ne? :)

02.01.2009.

NO

''Davimo se u moru bespomocnosti,'' rekao je Tariq Ali.
Srecom, nije bio u pravu :)

01.01.2009.

...

how hard could it be to give up on all your drems?
to give up on your last hope that this world might be right place to go?
Smrt nije ono cega se bojim. Zivot je ono cega se trebam bojati.
Fenomenalna knjiga, ''Zato sto te volim,''Gijom Muso :)

30.12.2008.

ko je jamio je jamio

Evo dodje i kraj ove godine...a sve mi se cini da je nedavno pocela:)
Pokusavam razumijeti ljude i ono sto oni govore,ali opet i po milioniti put mi idu na zivce oni koji se uklope u masu i kazu,da nova godina je pa treba okrenuti novi list...Ne treba okrenut novi list,zasto ljudi to neprestano govore...Izumljeni su i korektori,jednostavnije i ekonomicnije :)
Hajd ljudi,eto,sretna vam nova godina i od mene :)
I da,zazelite stvari koje su vam neophodne,nemojte sa detaljima pretjerat :)

28.12.2008.

sutra je novi dan

Današnji dan obilježava ništavilo. Nimalo negativno,štaviše uživala sam radeći ništa :)
Razočarana sam u klizalište. Ja ono zovem tragedijom. led je kritičan-očajan, u zamrzivaču je čini mi se toplije...Eto,to sam čekala sve ove mjesece. Ne mogu da vjerujem :(
Al zar je bitno? Vrijedno je svake boli koje mi prouzrokuje ovaj led jer činjenica da je led tu otapa svu tugu. Sutra je novi dan,nadam se veseo nasmijan i obećavajući.
Za sve nas :)

27.12.2008.

nemam snage ni da histerišem...

Po milioniti put ostajem zadnji kloc,degen kreten kako god hocete,trenutno dopuštam da me zovete kako vam se ćefne. Jer,kad vam sad ispričam šta mi se desilo,svaki gadni naziv bit će premalo.
Dakle,planiram ići na ovaj termin klizanja u ''6'' već 3-4 dana. I već je dogovr pao kad i s kim idem. Krećem na vrijeme,letim niz bistrik,kad nidje nikoga od raje. Počinjem gubiti živce nakon 5 minuta,a mobitel nemam jer zaboga,ovo je sarajevsko klizalište. Krećem već prekasno,prošlo je pola 6,jurim na bus i pored mene prodjoše 2 busa što idu u pravcu ciglana. Nijedan se na stanici ne zaustavi. Hajd uđem u neki lijevi i vozač fin otvori vrata kod američke ambasade. Letim ja već je 10 do 6. Ulijećem u zetru (doslovno),jurim kroz mnogobrojna vrata i prolaze,izlazim van,trčim ka dvorani ulazim i oblačim klizaljke,ko svi sretni idem ka ledu. Kaže chika sejo,daj nejra sine kartu. Kakvu kartu chika sejo,odakle mi,zar i to treba? Pa,nejra sine trebalo bi...ooo ne reko kolko jos ima termina,kaze pa nije bas plaho sine,jedno 10 minuta. Kolko čega?!
10 MINUTA. Gledam ja njega,gleda on mene. Halali reko,odo ja kući. Stanem malo,maglim staklo na ogradi leda i gledam sanjivu i spokojnu dječicu kako se kližu. Vršim genocid nad onim što izmisli sat i vrijeme,posebno termine.
Podvijenog repa,više nemam snage ni da histerišem,reko kući ću. U životu sam očekivala sam me ljudi uče pameti,da me greške uče pameti,al da me debilni termin klizanja uči pameti! Ne,to nisam očekivala...:)

26.12.2008.

another brick in the wall

Zrak miriše na snijeg. Snijeg miriše na zimu. Zima miriše na klizanje. Klizanje miriše na Zetru. Zetra više ne miriše na led.
Počinje klizanje, počinju treninzi i tradicionalni bolovi u koljenima,ali nebitno,vrijedno je svakog bola. Doživljaj da vidim led u mom gradu je neopisiv i stoga vam ga i neću opisivat,bar je to jasno :)
Početak klizačke sezone za sobom povlači i niz još ljepših činjenica:kraj je škole,počinju dvije nove godine,početak trosedmične sezone spavanja :)
Saburli sam u posljednje vrijeme.Sumnjam da se promijeti na meni,al fakat jesam. I da,sve sam anglizme počela prevodit,doslovno i zanimljivo :) novi hobi xP

20.12.2008.

sleep tight

Hladno je. Ovo vrijeme ubija želju za izlaskom vani. Jesam prava bosanka,nikad mi udovoljit :)
U svakom sluačaju bliži se kraj polugodišta. Ovaj početak zimskog raspusta za mene je all in one. Počinje nova godina, otvara se klizalište,pada snijeg,nema škole,spavam o normalan insan...fenomenalno :)
Pročitah na sa-x da bulimija sna postoji i da obuzima sve više i ljudi. Prepoznah se. U zadnje vrijeme jedva čekam da se vratim iz škole i da...zaspem! Kad se probudim ne da mi se učit pa ko zadnji degen legnem ranije i ustanem ranije da učim. To više nije humano. A opet,zar je bitno jel humano ako se ovako fiiiino naspavam?
Ljepota života :)

17.12.2008.

uzvicnik

Kiša je padala. Stajala sam mokra do kože.
Bio jednom jedan grad..Gdje kiše dane broje...
Nek i u saraju počnu brojati dane. Baš bih i to jednom u životu voljela doživit. Nek pada heftu,ako ništa. Al ne,ona rijetko pada samo meni u inat,a kad pada nemam kišobrana.
A nije baš da nam je neophodno da se branimo od kiše.
Baš glup naziv. Kišobran :(

14.12.2008.

Dubina

Plitki ljudi duboko nerviraju.
Smatram da je ovo dokazano,a kao dokaz i primjer korištena je moja jadna psiha koja je pretrpila sve i svakakve budale ovog svijeta. Sad je moja psiha izlizana,ofucana i rasparčana. Srećom tu je hrana za moju psihu,to su sve normalne osobe koje mi poprave dan. Hvala vam što postojite.
A opet,da nema ovih ''plitkih'' psiha ne bi imala funkciju. Pa eto,budući da sam humana, hvala i vama. Čisto da se zna.od sad pa nadalje ubuduće sa mnom komunicirate na svoju odgovornost. Nije da će vas cigla u glavu drmnut u lošim trenucima,nego od sad dozvoljavam svojoj psihi da odgovara svakom na sve što joj bude upućeno. Pa eto,vi vidite hoćetel se srušit od mojih komentara.
Svega mi je preko glave,što nije tako visoko,ne brinite :)

13.12.2008.

napokon

subota. I sama riječ dovoljno govori. Vjerujem da kad bi se riječ subota pogledala u drugim rječnicima imala bi značenje poput: napokon,konačno,sloboda,odmor i osmijeh...Kako kome :)
Elem,dovoljno sam inspirisana da ne napišem ništa...A opet čisto da ne budem ofirna,reći ću svoje omiljeno: Tišina govori najviše...Pa vi sad vidite šta sam ja tiho rekla :)
razrahatlenisastel mi se?

07.12.2008.

eid

zaželjela sam se Bajrama pravo. Imam ja svoje prenose,neke stvari koje sam dosad jedva čekala kažem doći će kad dođu,neke koje su mi bile sasvim neutralne jedva čekam,al mi je Bajram ostao ko i uvijek, samo nek dođe. Bajram kod mene je nekako klasičan i nikako promjenjiv. Uvijek se osjeti specijalni miris bajramskog bureka ujutro oko 6...i nijedan burek nije slcan bajramskom, nije i tacka! a tek onda kad buraz donese paklame koje je 100 godina ceko u redu kod aishe,a opet nije histerican kao sto bi inace bio...nekako je za bajram sve polahko i rahat smo svi...

prosto da kazem: razrahatlenisastel mi se? :)

Bajram Šefir Mubarek Olsun !**!

05.12.2008.

...

smiješim se :)

rođendani su divna stvar,uvijek mi nekako poprave dan. Il noć,zavisno od momenta :)

lagahnu noć vam želim noćne ptičice :-)

04.12.2008.

Jastuk

Volim jastuke svih vrsta,al jedne funkcije: nek su samo za spavanje. U zadnje vrijeme mi je san neophodan,a nikako ga ne dobivam. Nije fer stvarno nije fer. Nije da nemam vremena,nije dotle došlo da mi treba nalog za spavanje,nit je da imam pametnija posla. Prosto mi se dan izvuče nenormalno brzo. Dođem iz škole okrenem se(naravno samo za 360 stepeni)i eto,već je pao mrak. Stvarno nije fazon! Ovo vrijeme stvarno ima nešto opasno protiv mene. E pa kad je tako,kad baš moram igrat igru koju vrijeme diktira,onda ima da ga poderem na sebi svojstven način. Čuvaj me se pasha :)

02.12.2008.

Amin

Ubezobrazih se ja. Na blogeru sam vanredno i time rušim sve svoje principe vezane za bloger. Jedan od principa bijaše i da MORAM biti redovna. Čini se da više nisam karakter ko nekad il da me ovo vrijeme ubi. Nema kiše ni za lijeka,snijeg pada svake prestupne (sedmice),al kiše nikad da padne kako valja. Pželjela sam i grmljavinu i sijevanje. Eto na čemu sam. Al ako ništa barem se opasno približava sezona klizanja u mom šeher Saraju,pa eto živim za 20 decembar :)

Eto ako niste znali,da ne bude da sam potpuno beskorisni blogeraš, led će bit vani u balonu(u balonu poput onih za fudbal i to) i trajat će navodno bar do aprila. Sad je samo na političarima da kažu Amin. Pa eto mi smo molitvu rekli,a vi aminujte :)

28.11.2008.

SnijeG

Ljudi su vrlo vrlo čudna vrsta. Neke ljude il preziru,il su im antipatični ili uvrnuti,al kad od njih imaju hajra,tj. kad dobiju nešto neočekivano,ne ne postanu im najbolji na svijetu,nego prosto sve one ružne osobine na vrlo neobičan način nestanu. Eto,tako mi se desilo da sam se pola sata sama sebi čudila kako mogu tako promijenit mišljenje. TRENUTNO mišljenje naglašavam...Krajnje čudno :)
Eto,došo moj vakat,počeo padat snijeg i eto radujem se šta ću. Al čini mi se da današnje zime nisu kao one prije. Prije su bile vesele i baaaš sam se radovala snijegu,sad ko jest da sam ga poželjela,al nekako uvijek kažem doći će kad dođe. Više nema onih neobuzdanih iščekivanja. Valjda zato jer vikendom nema one čari grudvanja vani. Barem u mojoj mahali za moju generaciju...A nisam baš tako stara :P

25.11.2008.

spavanje

Mrzim neradne dane. Mrzim ih jer uvijek spavam predugo za svoje principe. Ne da imam principe i za spavanje,al moja jadna kičma ima. Sat više spavanja i cijeli sam dan bolesna. I prihički i fizički. Fuj, bljak...Al srećom,barem kiša pada :) napokon po mom ćejfu :)

19.11.2008.

Laka

vraćam se sa treninga mrtva umorna. Sjedim na prednjem sjedištu ljudi koji su novi prolaznici u mom životu. Iza mene sjedi dijete,crknuto i napokon spremno za spavanje. Tišina. Dijete ko dijete,samo bi da priča.
dijete:znaš ko je nama rođak?
ja:ne znam...
dijete:Laka...jel ti znaš ko je Laka?
ja:oličenje bosanca...:)
dijete:šta čega?

ma ništa...zanemari,sve dok je tu Laka bosanski duh je živ. Barem napola,samo da i njega pare ne povuku...a ne nema on oraha u džepovima :)

18.11.2008.

Fuj, degen

Mrzim uzrečice. Posebno svoje.Imam utisak da ostavljaju čudan utisak na druge ljude. Jer moje su uzrečice usko vezane za ljude,čak štaviše pobliže opisuju neke,koji nemaju veze sa onima oko mene. Tako ja najčešće ljudima(raji,naravno) oko sebe usput onako besmisleno kažem klocu,kretenu,degenu što je najgore. Fuj,jezik mi je u ovim slučajevima brži od pameti. I onda me ljudi još krivo gledaju,ko šta mi je...Pa moram da pojašnjavam da sam vrlo posebam slučaj sa vrlo posebnim uzrečicama,koje bi i meni lično zasmetale da mi neko tako nešto kaže. Čuj meni neko da kaže degenu? Pa bih ga/je sravnila sa zemljom. Metarofički, naravno :)

12.11.2008.

viša sila

Dan je protekao kako već dani protječu,obrnula sam ga,blago ubila svojom primitivnom i plahovitom vrstom životnog umijeća;nekolko sati sam bila u školi,okretala stare knjige,dva sata uživala u prekrasnim bolovima u glavi i napokon skontala da se ti bolovi raznim bobama daju zavarati,ležala u toplini kreveta svog i nikako ga nisam željela napustiti. Ipak,to je viša sila,ustat se mora i kapak.
P.S.-Ovaj put se ne radi o mom izražajnom umijeću pisanja postova,već o fascinantnom početku knjige:SAMO ZA POREMEĆENE. Fascinantno,smisleno i opuštajuće. To je genijalnost čovječijeg univerzuma :) veri gud

10.11.2008.

pura

Volim puru. Englezi ne znaju uživati u puri. Kad im je spomeneš njih to asocira na ono ružno meljavo žuto,što se polije mlijekom. A nije,pura je zakon. Pura mi tako dušu razgali,i tijelo ugrije da to nije normalno. E nije baš da bih od nje živjela,al s vremena na vrijeme baš me obraduje. Još kad odozgo narendam dimljenog sira...mmmmm nema dalje :)

06.11.2008.

Kosarkasice

Ja i lopta. Posebno ona kosarkaska. Prosto smo stvorene da nemamo nikakve veze jedna s drugom,jer kad se spojimo nastaje kataklizmicka explozija. Dovoljno je samo da je pogledam i ona mi postaje neprijatelj. Pa zar imam tako kriv pogled? Zaista,nit je krivo gledam nit ista, a ona svejedno mene jedva ceka da pogodi u glavu,il da nikako nece da udje u kos, il mi ko zadnjem degenu ispadne iz ruku. I eto tako,a opet nisam jedina...Ima nas nevjerovatnih tri koje imamo oozbiljnih problema sa kosarkaskom loptom. Cini mi se da cu posjetiti psihijatra :)
P.S. - Posveceno mojim dragim kosarkasicama Hadidzi i Aishi :)

04.11.2008.

Eto tako

Nikad u zivotu ne bih rekla za sebe da sam peh. Cak i ako to pomislim moj hipi duh odmah se suprotstavlja,kao pehovi ne postoje...a i da postoje nema teoretske sanse da si to ti :)
I onda se ja slozim sa svojim duhom,ko kad ide meni u korist. Sve sto mi se desi predstavljam sebi kao nesto sto se moralo desiti,sto mi je bilo namjenjeno i neizbjezno.
Al u zadnje vrijeme gubim osjecaj za te pehove. Neke me stvari bas nece,prosto nece i to je tako. I onda ja bezuspjesno pokusavam da se natjeram da vjerujem da mi se samo cini,al opet ne ide. Ocito je vrijeme da ja zamijenim uloge s nekim,pa da budem peh,a nekom posudim svoj optimisticni lik. Nije da vise nisam optimista,naprotiv,nego eto vrijeme je da i ja malo dahnem dusom sto se svega dobrog tice. Dobre stvari su naporne,posebno ako se desavaju cesto. A tek su naporne ako ste tolki zaludjeni optimist pa u svemu losem nadjete nesta dobro. Toga nema! Il je dobro il ne. Tako stvari stoje. TACKA :)

02.11.2008.

LOLam se

Počeo je novembar.
Srećom nije hladno vani.
Nesrećom još uvijek je sunčano.
Srećom dan kraće traje.
Nesrećom nemam vremena da zujim.
Srećom parkovi su puni lišća.
Nesrećom lišće je vječito mokro.
Srećom došlo je vrijeme da se nabace šalovi.
Nesrećom popodne se skuham zbog istih.
Srećom uspijevam preživjeti sve nesreće novembra.
Nesrećom što ih više preživljavam više ih se pojavljuje :)

31.10.2008.

kLoc

Poznavati nekoga i znati nekoga nije isto. Odmah da razjasnimo.
Inace mrzim proci pored nekog koga poznajem a da se ne pozdravim. Prosto mi dodje neugodno. Al,opet, ima posebnih slucajeva,kao i uvijek. To su najcesce djecurlija koja nosom paraju nebo. Ne bi se pozdravili da sam jos volka. A sto najvise mrzim sve vrijeme dok prolazimo jedni pored drugih,pobogu,u oci me gledaju. Pa zar je tako tesko reci cao?! A sto je najtuznije uvijek se ja isfuram i pozdravim. Nit ce se to doticno deriste okrenut niti ista. Nisam nasilna,al to sve treba nogama ušutati...
To su sve fabricke greske generacije,kojih u zadnje vrijeme ima i vise nego potrebno...

29.10.2008.

Peh

Da li covjek moze ocekivati sa mu se nesto dobro desi, a na savjesti mu je cinjenica da je peh na kvadrat?
A opet,nada umire posljednja :)
Nije da ne vjerujem u mogucnost da mi se nesto pozitivno desi,nego problem je u tome sto sta god da se desi ja sam zaludjeni optimista. Moglo je biti i gore...:)

27.10.2008.

Gladne oci

Zaista zna biti gadno kad imaš gladne oči. Posebno na prazan stomak,pa imaš osjećaj da ti sva hrana svijeta može stati. Fuj,mrzim kad se prejedem...Al šta ću, ne mogu da odolim hrskavoj,cimetom oplemenjenoj jabuknjači! Zaista ne mogu, jedino kad se uhvatim u koštac sa jabukama moj poraz je zagarantovan. Zato moj jadni želudac svašta trpi :)

24.10.2008.

Klik

Čudan je ovaj svijet. Jedan dan se probudiš i nerviraš i budeš nezadovoljan zbog sitnica, drugi dan si sretan što uopće postojiš. U zadnje vrijeme bivam ubijeđena da izlivi histeričnost dobro dođu za čovječiju psihu. Samo se izdereš i nikom ništa. Jedina šteta može biti na bubnjiće likova što te ookružuju, i ništa više. SAMO to :)

20.10.2008.

ZvonkO

zvonko taj mali lutak vozi auto pravi,
zvonko sa svojom kapom zvoni po cijeli dan
i njega svatko zna.
i lutak je stari opet tu i medić i ljutić su,
i sve su lutke prijatelji u dobru i u zlu.
vec pomalo drijema, snage nema
zvonko spreman je za san
jer sutra je novi dan.
sad je sat za počinak i reć papa
zvonko, zvonko, zvonko

17.10.2008.

sunce: gud baj

Bijelih hlača,laganih baletanki punih kiše zakoračih u prekrasni park jesenjih boja. Dočeka me nažalost već natopljeno ličće,umjesto hrskavog suhog...A opet nema veze ionako je došlo vrijeme predivnih kiša :).Možda potraje,a ipak možda se lukavo sunce opet vrati. U svakom slučaju namjeravam maksimalno uživati u u ovim trenucima kiše. Uživat na sebi svojstven i čudan način :)
P.S. - Jestel ponekad perfekcionisti? Ja recimo,čudan insan, kad trebam tj.moram da se skoncentrišem moram imat jedan tabure i na njemu cvijetni,moj omiljeni jastuk. Psiho,al šta ću :)

15.10.2008.

Ajm tajrd

Petnaesti je u mjesecu i to nema nikakve veze sa razlogom zašto pišem post. Glavni razlog je umor.
Ne moj lični,nije da ga isključujem jer ga ionako ima previše,nego umor općenito. Zaista umara ovaj umor. Čovjek koliko god spavao sve je umorniji. Kod mene spavanje nema nikakvog efekta. Kafu ne pijem,nit sam probala nit ću u skorije vrijeme,nešto mi nije ćejf.
Eto,umor je razlog što ja jedva čekam vikend,barem da se malo odmorim. Tempo je i više nego izmarajući i postajem sve svjesnija da nisam u kondiciji. Ne fizičkoj, već psihičkoj. Umorna sam i eto nek se naučnici pozabave time kako da mi instant poprave dan! :)

10.10.2008.

lutalica

Lutam kroz tuđe živote. Na nekim se zaustavim i ostavim svoj trag. I trag ostane svjež sve dok ja ne kažem suprotno.Šta ste se ponadali,nikad neću reći suprotno,ovako mi je fino :)
Trenutno sam neobično hepi,znate. Čudno,istinito,inače sam sova u ovo doba noći.
Lijepe snove vam želim :)

09.10.2008.

svashta

Ni manje ni više,izgubila sam usisivač!
I šta bi čovjek sad reko?Da sam postala senilna?Da sam postala neodgovorna,nepažljiva?!
Ja samo kažem da sam 1% više izgubljena...Ne obraćam pažnju na detalje,u ovom slučaju usisivač je detalj :)
Enivej, sunce mi prži i ovo malo mozga što mi je ostalo. Zaista postaje nesnosno. Zapravo, jedini razlog što se svake godine radujem početku škole je činjenica da jesen valjda treba bit praćena kišom. A ne,sve se dešava samo da meni ne bi bilo na ruku!:)
P.S.-zašto ljudi govore :nemam riječi...zašto u tom slučaju jednostano ne šute? :)

05.10.2008.

RekLame

Ovomjesečne reklame ubijaju u pojam. Izbori,izbori,izbori...Nije mje da se miješam, ali moja očekivanja od ovih izbora su da uskoro prestanu reklame o izborima.Pa zar nisam skromna??
Novi ponedjeljak,nova radna hefta...Očekivanja nema,jer kad se očekuje najčešće ništa od toga ne bude. Pa eto, recimo da ne želim ništa,pa se eto nadam se nešta ''neočekivano'' dobro desi :)
Laku noc!**!

02.10.2008.

BroKen

Na groblju,dok trazih nanin mezar,zena meni poznata lica pridje mojoj porodici i ispricase se ko velki.
Uputi mi nekoliko znatizeljnih i smirujucih osmijeha i kad je krenula svojim putem tek tako,usput,dobaci mi: ''Vidi je,ista svoja nana.''

To me je slomilo. Na milion komadica. Suze same krenuše, a ja,kameleon ne vidjeni,vješto sakrih svoje osjecaje i reakciju.
I milioni komadica se opet spojiše u jednu nevješto spojenu cjelinu...

29.09.2008.

Eid.Bajram

Sutra je speshl dej. Sutra ce svi da me filuju raznom,vjerovatno-pretezno, bosanskom hranom,raznim slasticama i svim ostalim neobicno bombasticnim stvarcicama.
A neka, i to je dva puta godisnje :)
Bajram Sherif Mubarek olsun, il vam ga Eid Mubarak!
P.S. - Nemojte previshe jesti, postovi ce vam biti preise zacinjeni raznim sadrzajima :)

28.09.2008.

smile

Jos jedan vikend nazalost prodje...Prokletstvo,ipak se sutra ide u skolu,umjesto da luftamo!
Al nevrmajnd,spoznajem da je vrlo korisno kad se Bajram blizi...Cisteci naidjem na stvari koje sam potpuno zaboravila,a koje su mi u izvjesnom trenutku bile i vise nego potrebne :)
I eto,u tom takoreci zajednickom femili radu prica se svasta i provaljuje.I lijepo bude,neobicno i inspirativno.
Heh sta bi bilo da je Bajram cesce...A nek i nije, vako ga vise pozelim :)

26.09.2008.

Great Bang

Oh kakav je danas dan bio. Ukratko bih opisala tragican, dramatican i za zivot opasan. A opsirnije islo bi ovako.
Kod nas u bosnjakoj nikad nije dosadno. No u zadnje vrijeme cini se da se stvari mijenjaju i da ovo postaje uzasno dosadna i ubitacna skola. Eto,danas se dramaticnim potezom,ili dogadjajem,sve opet vratilo na staro.
Elem,danas na krestavom razglasu objavise i naredise da se iste sekunde svi nacrtamo u holu skole. Svi,jadna djecica psihijatrijske bolnice guzinjinih sinova, pozurise niz stepenice. Skolom brzo se prosiri vijest da je u skoli postavljena bomba. Tragicno i dramaticno su svi djelovali. Nismo mogli izdrzati, svi su sama jace sile molili da ne bude tako strasno da se izvuce ziva glava. Nenormalnom brzinom zivoti su letjeli pred ocima jadne uplakane nevine djecice. Odjednom nasta dreka,galama i svi potrcase van skole. Sace explodirat,kazu. Pred skolom se pojavise demineri i vatrogasci i tu mi tama pada na oci. Samo jedan Bum. Nista vise. Muk...
Ma zar nisam den braun? Covjecijoj masti nema kraja, a opet mogla sam reci i da sam ja spasila situaciju otkrila bombu i sredila sve. A ipak, nisam bas tolki narcis :)
Bombasticni pozdrav

25.09.2008.

zivcani slom

Dal vam se u zivotu ikad desilo da nesto morate uraditi ili cete sebi nauditi? Dal vam se ikad dogodilo da vas jeza hvata kad skontate da ako to ne uradite bice svega i svacega?
E, tako sam ja danas mogla zivcani slom do dozivjet kod prof. matematike. Nije normalna zena,prosto nije :)
Prezirem je pravo, a dan mi je uljepsala maximalno. Jel to moguce??
P.S. - Online sam na blogeru. jel to moguce?! :)

22.09.2008.

miris

Uzivam u ovom predivnom mirisu snijega u zraku. Mnogi kazu da taj miris ne postoji, al autenticni miris koji,rekla bih, dolazi s Trebevica, ne ostavlja nimalo ravnodusnim. Volim gledati padanje kiše na ulicnoj rasvjeti. Osjecam se tako ispunjeno. Do kraja.

19.09.2008.

tacka

Raspadam se. tacka.
Sve me boli, od glave do pete.tacka.
Stopalo me boli, ubija kolko ga volja. tacka.
Glava ce svakog casa da explodira. tacka.
Al, ipak, nema veze...sve je to bez veze u poredjenju sa ljepotom predstojeceg vikenda. Napokon da i cari vikenda osjetim na svojoj kozi,barem nakratko :)
P.s. - feels like winter spirit, or rain spirit :)

18.09.2008.

šine

Genije sarajevski:''Evo stigli smo u Sarajevo...'' Domacin:''Pa gdje se nalazite tacno?'' Genije:'' Pa evo prolazimo pored neke zgrade. pise na njoj wistafon. Aaaa evo pored nas ide voz.'' Neko:''Jeste sigurni da to nije tramvaj?'' Genije:''Pa naravno. evo voz ide po šinama,a ne kao tramvaj...'' I sta bi covjek sad? Po prvi put u zivotu nemam komentara. Mozda bih ga/je pomnozila s nulom...Nisam sigurna...:)

13.09.2008.

fajnali

Za razliku od većine sumornih postova koji slijede kod ostalih blogeraša na račun ''proklete,dosadne'' kiše, kod mene ćete napokon moći da se čudite i kako neko može da uživa u kiši :)
Volim kišu, posebno sad, kada je tu i neće me napustiti,nadam se, još duuuugo duugo :)

12.09.2008.

...

Ako zamisliš život
u ritmu muzike za ples
doći će do promjene u tvojoj glavi
i vjerovat' ćeš da postoji nada
ako zamisliš život
u ritmu muzike za ples...
Ja pišem o životu. Životu u kojem je smijeh na prvom mjestu, gdje su nasmijana lica u prvom planu. Upravo iz tih razloga mi počinju ići na živce postovi drugih blogeraša koji napišu tri tačke i objave post. Vrlo,kako da kažem, živopisno.
P.S. - Ništa lično, samo uviđam :)

10.09.2008.

čudnovati smijeh

''Kad čujem pjesmu ptica, dječji smijeh
tad ću znati...''
Da. Znat ću da da na ovoj zanimljivo stvorenoj Zemlji mogu naći mjesto za sebe. Za sve nas. Mjesto gdje je svaka tuga utihnula, osim one koja nam daje snage za dalje...mjesto gdje sam svoja na svome.
Saznajem da je to mjesto na kojem se sada nalazim. Svoja sa svojima :)
Volim biti nasmijana,ubijeđena sam da i onaj slabašni loše odglumljeni osmijeh ima pozitivnog efekta. Sve dok imamo želje za pozitivnim, a želja nikad ne prestaje. Ne želim se činiti ni zvučati čudno, ali smijeh čini da se osjećam dobro.
I ubijeđena sam da ovo nije zvučalo čudno. Čudno je samo jer ja tako želim :)

08.09.2008.

crying cloud

Osjaćam se krajnje iscrpljeno. Možda zbog posta, a možda i zbog vremena. Definitivno zbog vremena. Kišo molim te padni, eto kad te molim. Ne mogu više ni trena bez tebe! :(

05.09.2008.

smiješim se

Danas ja se feel like padanje kiše. Dugo je nije bilo i ne da sam je poželjela,nego živim za kišni dan.
Zašto većina ljudi ne voli kišu? Kišom smatram ne onu što samo ohladi poslije užasno vrućih dana,već kišom koja tvrdoglavo pada po cijele dane. Kako jadna i ne bi padala, plaču oblaci ko godina rodna,a nama smeta. Da znate,svako ima svoje momente, dajmo i oblacima priliku :)
U svakom slučaju, rekla bih da je ovaj mjesec,septembar,tačnije Ramazan vrlo interesantan. Ružno se vrijeme nikada ne veže za ovaj period, pa ni kada je to u januaru ili novembru.
U stvari, vrlo zanimljivo, čak opuštajuće je znati da si zaštićen. Prosto mi dođe da poletim :)
Ugodan vam ostatak ugodne večeri želim :)

04.09.2008.

teškoća

Krči mi u stomaku.
Boli me glava.
Spava mi se.
Jednom rječju nisam ni za šta, raspadam se :(

01.09.2008.

novo poglavlje

Poče septembar, a s njim i novo poglavlje mog obrazovanja i života. Sretno i lagano uplovih u nove klupe gimnazije. Eto,tako ću pamtiti ovaj septembar, po početku novih nada, prijateljstava i doživljaja.
Pokušati vidjeti u svima prije svega dobro-a na kraju zlo,to mi je cilj sad na početku.
jer,svako od nas je stvoren da bi postojao onakav kakav on želi, a čini se sve što ljudi danas žele biti svodi se na to da se svide drugima. Pa ,eto, svidite mi se :)

28.08.2008.

ajša

Kako je vrijeme pred školu, Ramazan i sve ostalo, mnogo čišćenja nije nepoznanica. Kao i uvijek,ja moram rintati po svojoj sobi...Tako mi pogled padne na moje barbike. Svakom bude smiješno kako može bit krelac da se igra s tim,ali ne i ja. Još uvijek su mi drage, mada mi ne predstavljaju ništa specijalno. Moja najdraža barbika se za vrijeme igranja sa drugaricama uvijek zvala Ajša.
Ajša je bila moja komšinica, starija svega 6-7 godina od mene. Uvijek mi je bila uzor; bila je super učenik, voljela ju je cijela mahala, a povrh svega bila je najljepše stvorenje koje sam ikada vidjela u životu. Dugo nisam ni pomislila na nju, vjerovatno jer se moje mišljenje o njoj rasplinulo tokom godina. Nije to više ona stara Ajša, uvijek nasmijana simpatična i vesela. Jedino što je od mog doživljaja Ajše ostalo, je onaj prelijepi sjaj u zelenkastim očima. I ništa više.
Da li djeca imaju drugačiji pogled na svijet, ili ljudi za vrijeme koje proleti prosto izgube osjećaj za svoje ciljeve i principe?
žalosni osmijeh :)

24.08.2008.

moje malo ja

Ponovo tu, na istom mjestu i nakon godinu dana.
Eto, danas ovaj mali dio mene-moj dragi blog- slavi svoj prvi rodjendan. Mnogo je on ljudi natjerao na razmišljanje, predložio bezuslovno druženje i nadam se nasmijao mnoge.
Pa eto,dragi moj blože, sretan ti prvi rođendan!**!
Zauvijek tvoja, nLo :)

17.08.2008.

hej poznanici

ehj svima :)
samo sa se javim,da ne bude da sam postala strejndzer.
pozdrav svima iz celja :)

08.08.2008.

nebo

Evo,još i grmi.
Samo mi je još to trebalo na ovom do prije dva sahata prokleto vrućem danu. Samo to i ništa više.
Kap preljeva čašu. Kidaju mi se živci. I nervi također.
Gubim smisao za humor. Upravo sam postala nesnosna-za vaše dobro mi se ne obraćajte.
Sad sa još i ljuta,čisto da znate. :(

06.08.2008.

jednostavno psiha

Osjećam se krajnje iscrpljeno fizički, no psihički sigurno ne.
Nikad se bolje nisam osjećala, ne govorim o trenutnom stanju već o trajnom.
Nekako mi to čudno dođe,kad mi treba jaka psiha nema je ni za lijeka,a ovako na raspustu kad me niko ne ferma onda imam živce.
Što Blinstreet rekla, šta je to u ljudima?
Izgleda da po prvi put javno spominjem neku čudnovato dobru promjenu u psihi ljudi...
Sviđa mi se osjećaj. Nekako sladunjav :)

31.07.2008.

jesmol' mi, šta nam je?!

Napokon, evo me ko svoj na svome. Ponovo online i željna dugih izmarajućih razgovora :)
Odmorih se u svakom smislu te riječi, pa sad se nemam umorom izvlačiti ni našta. U svakom slučaju ajm bek agen !
Vidim, nažalost, i moj dobri stari blogger preplavljen postovima o dotičnom liku,koji je svojom trenutnom popularnošću pregazio i holivud i bolivud skupa, u centar stavio bošnjačku Srebrenicu i lica izmučenih ljudi. A mi,budući da je lakše kontrolisat grupu a ne pojedinca, svi blehnuli u tv ekrane, novine i sve druge oglašivače ko tele u šarena vrata! Umjesto da ignorišemo i da se ponašamo ravnodušno-jer naš stav definitivno neće utjecati na daljnji život dotičnog-mi njega postavljamo sebi kao prijetnju i umjesto da uživamo u Božijoj milosti što smo eto dočekali ove dane mi sami sebe pokopavamo i ofiramo. Nek nam ja na sramotu!
Al, nije moje da plaho komentarišem, tako da sve postove na temu politike, zločinačkih kretena i njima sličnih debila završavam ovim 151 postom po redu.
Hvala na pažnji i ugodan ostatak predivnog dana :)


Stariji postovi

<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


volko znatiželjnih bijaše na blogu
43245

Powered 

by Blogger.ba